Pripremanje takmicara, koji rade bez trenera i bez iskustva, ali sa voljom...tekst kao doprinos onima kojima ce ovakve info pomoci, a nisu u mogucnosti angazovati pomoc.
Kako pomoci nekom, da bude sposoban da pomogne sam sebi. Nemaju svi finansijske mogucnosti, da angazuju dovoljno strucnu osobu, koja bi pratila njihov napredak i navodila proces. Nekog ko osim strucnosti ima i iskustvo, i ko je prosao sve. A volja je tu.
Najbitnija stavka bi bila, da razmisljas glavom o citavom procesu, o kratkorocnim i dugorocnim ciljevima. Analiziranje, da li napredujes, da li radis ono sto treba.
Kako mozes znati da li si na pravom putu...cilj je biti oderaniji recimo, struk ti stoji na istom 3nedelje, ne ides ka cilju. Hoces biti nabildaniji, ruka je ostala ista, bravo ne ides ka cilju.
Dakle, ako znamo sta je cilj, prema tome i biramo nacin i pristup svemu. Ponekad se u startu naprave nerealni ciljevi koji podrazumjevaju npr skidanja 20 kg masti u 5 nedelja pred ljeto, ili dodavanje 10 kg cistog mesa, za 2 mjeseca, +50 kg na bencevima za par nedelja... Nerealan cilj stvara sigurnu frustraciju, jer ne postoji mogucnost ostvarenja.
Cesto me pitaju...mogu li do: mature, svadbe, rodjendana, do ljeta...skinuti 10-20-30 kg. Tipicna pitanja rekreativaca. Rekao sam im, 90% ljudi koje je potenciralo neki rok..datum...nije uspjelo napraviti nista. 90% onih koji su mi rekli...”Svjestan sam da je potrebno dosta vremena, radicemo, polako...” Takvi su mahom uspijevali, i najbolje od svega - mnogo prije nego su ocekivali rezultat. Dakle, strpljenje je jedna od potrebnijih stavki.
Vidio sam mnogo onih koji su dosli na binu prije nego su zasluzili. Vidio sam mnogo onih koji su se navikli da godinama izlaze isti. Sustina mog posmatranja svega je sledeca.
Prvi izlazak ne bi trebao biti predmet brukanja pojedinca, a ne mozes ni ocekivati da pometes pod svima na bini kao debitant. Bf mora biti urednim, prezentacija isto tako, trebas se propisno protokolisati u poslednjoj nedelji, tijelo treba imati odredjeni balans misicnih partija, separiranost misica, vaskularan i isprugan izgled. Zaista, zajebana lista ciljeva, za nekog ko farbu nije drzao u rukama npr.
Nizak bf%.
Navedena stavka je nesto sto ne zasluzimo anabolicima, tiroidnim hormonima, clenovima, efovima, hormonom rasta itd. Bilder koji izlazi vrhunski spremljen, je najcesce neko ko 8 nedelja prije tog takmicenja nije bio debeli gmaz. Ukoliko smo napravili previse posla za rezanje, samo izlaganje tijela deficitu potrebnom za przenje velike kolicine masti, u kratkom vremenskom periodu- nas moze vrlo lako gurnuti i u katabolizam.. Sve i da katabolizma ne bude (sto je isto tako dobrim dijelom moguce na dovoljnom unosu proteina i zloupotrebi aas)
Metabolicki slom nas mora zadesiti. Tijelo se adaptira i potrebno mu je sve manje hrane, na takav nacin smo dobijali sanse preziviti duzu glad, boravak u logorima, ili nepropisno spremanje za bodi bilding takmicenje. Upravo u tome lezi objasnjenje situacije u kojim nivo patnje i terora kroz koje neko moze proci, mogu djelovati samo kontraproduktivno prema ostvarenju cilja. Nivo ulozene patnje ne prati napredak odraza u ogledalu, upravo zbog mehanizama koji su nam omogucili opstanak kao vrste. Uostalom, nije odradjen posao samo nizak nivo masti. Ukoliko si do ostvarenja cilja tog tipa, zrtvovao tvrdocu, punocu misica i onaj “zdravi” izgled kakav ima tijelo koje nije pretrenirano...mozes prilicno nastetiti gradji koju imas. Sve i da budes ekstrem po pitanu forme, ekstremima na jednom polju onemogucujes sebi kompromise. Uglavnom onaj najveci nije najodraniji, i onaj najodraniji nije najveci. Cesto dodje neko ko ima neku zlatnu sredinu, i da pobjedi i veceg od sebe a manje spremnog, i onog spremnijeg a znatno manjeg.
Ukoliko neko u startu priprema zna da nema volumen, ne treba sebi pristupati kao big ramy-ju. Ne spremas isto klasicara i teskasa. Klasik bi trazio formu ispred svega. Domacem takmicaru Vladici, je po meni pro karta izmicala za dlaku. Cesto bi pobjedu odnio neko za klasu losije slozen, estetski dosta manje oku ugodan, ali tvrd kao stijena. U takvoj situaciji, mozes vidjeti cesto da neko ko je mnogo ljepse gradjen, moze da gubi od losije poslozenog. Reflektor i bina su mi bili cudni godinama, jer su neka tijela iza bine bila ni blizu impresivnim kao na bini. Ukoliko izadjes bez koze, dubokih separacija, i granitno tvrd....takva tijela se jednostavno izdvajaju. Buduci da u kategorijama tipa navedenog klasika...nemas mogucnost izaci 2x veci od konkurencije. Osim ako se Bog nije poigrao i dao ti strukturu tijela tipa Lee Haney struk:ramena odnos...ganjanje ekstremizma u formi je i logicno.
Bodi bilding je vec druga prica. Na pocetku priprema vjerujem da svako mora analizirati svoje tijelo i ono sto zeli prikazati. Godinama sam gubio, cesto jer nisam bio sposoban iznijeti na binu upravo ono sto me izdvajalo. Nece isto pristupiti protokolu Branch W koji mora biti kamen, a dodatna punoca ga ne vadi pretjerano. U tom slucaju pretjerivanja na punjenjima bi oduzela neciji trademark da tako kazemo. Imamo primjer takmicara iz Srb, Hansa, koji je dobijao ne ekstremnom punocom koliko formom. Isto i kod Mihe Zupana, genetika koja nema 3d izgled a ima jednu od najodranijih formi na planeti...mozda i najodraniju...Isto tako je imao i Munzer, ali nije bila dovoljna da pobjedi genetski naprednije crnce, kojima nije ni bio potreban ekstremno nizak bf. Jedan Flex Wheeler moze sebi dopustiti i manje kvalitetnu pripremu i da pobjedi nekog tog tipa, buduci da je sve sto postoji osim %bf - na njegovoj strani.
U mom slucaju, rekao sam sebi da ne smijem potencirati ocekivanja cuda ekstremnom dehidracijom. Definitivno necu imat najnizi bf, ali ukoliko me izdvaja 3d izgled i neke druge karakteristike...To je strategija kojom zelim pristupiti protokolu. Upravo to je i bitno, da si svjestan svog tijela, vlastitih minusa i pluseva.
Da se razumijemo, ako je cilj spremiti se u kratkom periodu...terorisanje sebe samog je jedina opcija. Radio sam to 2012, sa smijesnim kcal unosima i ekstremnim kardio pristupima, te manijackim punjenjima u 10-14d, koja su mogla omoguciti nastavak torture. Posao odradio u 6 nedelja. Primarno sam poceo na vrijeme, takmicenje pomjereno koju nedelju ranije, i dobijes zauske pa si limitiran dok to ne prodje. Druge opcije da odradim to sto se trebalo, nisam imao.
Nema mini deficita i cekanja, onda kad vremena nema. 6 takvih nedelja je nesto sto ti prolazi kao 3 mjeseca. Nikola Nikola Milosavljevicne godine izasao jako los, naredne godine ga nisam prepoznao. Sijao je, bio najspremniji i najtvrdji, zasluzeno uzeo prvo mjesto u klasiku. Te godine, mjesec dana pred binu je bio u znatnom zaostatku u formi, ili da nazovemo stvari pravim imenom -debeo. Svog izgleda nije bio svjestan, te je nakon kritike od strane svojih drugara....shvatio da ima problem. Decko je radio 4 x 60 minuta kardia, + tegovi, jeo je simbolicno hidrata...To je bilo dovoljno da izadje neprepoznatljiv..za 4 nedelje. Ok, koliko nas moze podnijeti 5 sati treninga dnevno? Sve i da tijelo ispostuje, koliko % nas ima takav drive...vrlo malo. Iz tog razloga, pametno planiranje i nadziranje procesa je nuzno.
Nikola kog sam spominjao, nije imao zauske niti binu pomjerenu iznenada. Njegov problem je kako kaze sam, bio u tome, sto je on sebi uvijek bio dobar. Tek kad mu je ukazano na realno stanje, lazna slika je nestala. Mnogo nas, da ne pricam da sam imun na navedeno, ima laznu sliku o sebi. Tijelo se na dan bine moze tri x promjeniti u periodu od osam sati. Koliko je onih sa dovoljno dobrim okom da uprate sve. Vrlo malo, i niko bez iskustva nema istrenirano realno sagledanje stanja.
Ego je veliki ometac. Neko ko nema utrenirano i objektivno oko, ali prihvati kritiku kao drugar ciji sam primjer iznio...je na putu da rijesi problem. Medjutim, dolazio sam u situacije da npr nekom od kolega ukazem na zaostajuci misicnu partiju. Npr nepostojeca loza. Dobijes odgovor, “ne...moja loza je tacno onakva kakva treba da bude, ne znam u sta gledas al ona prati sve, i mislim da nisi u pravu...” Ok, ovo je mindset koji nece dati lozi da se popravi. Nikad.
Rjesenje problema....
1. Monitor priprema.
Nedeljne mjere. Struk, prsa, ruka, listovi, noge...ujutro na prazan stomak. Vaga isto na prazan stomak.
Fotke, nedeljne, po mogucnosti sto priblizniji uslovi fotkanja(udaljenost, doba dana, prostorija itd).
—�—�—�—�—�—�
Imao sam klijente koje sam morao otkazati, jer nisu htjeli poslati fotke. Prosto iz razloga ogromnih kompleksa jer slika koju uhvati aparat nije ono sto njihove oci vide. Oko je naprednije i od jedne kamere, a oko nekog ko nije objektivan ,nema fotku kojom ce biti zadovoljan. Mnogo ih se ne mjeri tokom procesa, meni je neizostavan dio... Trebas znati obim struka kad si spremljen, i svake sledece pripreme se imas po necemu ravnati.
Osim toga, metrom sam znao definisati vlastite ciljeve. Ne znam koliko kg zelim da imam, ali znam koliko cm zelim nadodati na nogama i rukama. Mnogo je bolje imati cilj definisan metrom nego vagom. 100 kg moze imati bilo ko. Struk 80 u paketu sa rukom od 50 cm i nogom od 75, ne moze svako.
Mnogo je onih koji cak i metrom ne prilaze sebi tokom dijete, jer ne mogu da podnesu logicni gubitak volumena s odlaskom %bf, a cesto i gubitak misica. Ukoliko si na skinutih par cm struka, skinuo i par kg sa ruke, nisi na dobrom putu. Saznanje da si sprzio vlastito meso, ti moze pomoci u analizi onog sto si radio i sto je dovelo do toga...
Jedne godine takmicar mi je prosuo svoje ubijedjenje da misli kako ce mu izbacivanje testa pomoci da udje u formu. Znao sam sta ga ceka. Sila kardia i deficit koji zeli, bez temelja od strane najbitnijeg od svih - testosterona. Istina, izasao je koji kg laksi, uz 4-5 cm manji obim kvada i overall znatno gori izgled. Vaga bi rekla da je decko napredovao, metar bi pokazao da nije.
Isto tako, Shawn Ray je jednom prilikom rekao...parafraziracu... jure da dodaju po inch na ruku sto prije, u tom dodaju jos 2incha trbuha i napredak se ne vidi. Ray se nosio sa divovima, mnoge od njih i unistavao na bini. Isto kao Lee Labrada...Dexter je isto tako jedan od onih koje mozemo ubrojati u ubice divova. Poenta je shvatiti bb u pravom smislu, nece na bini pobijediti uvijek ni najodraniji, ni najveci, ni onaj estetski najugodniji...vec onaj koji je ukupni paket bez velikih minusa i na jednom polju.

E najtuzniji momenat u citavoj prici. Pojavi se s vremena na vrijeme neko ko bi odradio pristojno sve i izasao lijepo spremljen, jasno uocljivog potencijala. I pustio sve niz vodu i sam sebe deklasirao. Pozingom. Mozda treniras tegove 5 godina, ali koliko godina treniras pozing. Da li uzivas u tome, imas li samopouzdanje, da li znas propisno zauzeti obavezne poze i istaci najbolje a prikriti nedostatke. Naucio sam na sebi da je bolje biti bez jednog bicepsa a znati pozirati, nego imati oba i ne znati. Ako se treses kao paraplegicar, da je ljudima napor da te gledaju, i stojis pored nekog 10% losijeg ali iskusnog... izgubio si, zasluzeno.

Ako ste samouki pozer, savjeti koje mogu dati bi bili:
Tretiranje pozinga kao sporta za sebe, vjezbanje pozinga i na masi kad nisi zadovoljan izgledom. Jer kad budes izgledao sebi dovoljno dobro, vremena ce biti malo a snage jos manje. Kondiciona priprema i za ovako nesto je potrebna, pogotovo u uslovima u kojim se tijelo nalazi na bini, kada je pozing tezi od treninga. Tu sam naucio da je poziranje poput plivanja, ukoliko si tehnicki potkovan ne trosis mnogo snage. 100% kontrahovani misic ce u formi izgledati isto kao onaj koji smo kontrahovali sa 80% snage, a necemo se tresti niti trositi mnogo energije. Kad sam gledao Tozu kako drzi relax tri dana, nisam shvatao kako je to moguce...Dok i sam nisam naucio da se manje umaram, ali naravno ne mogu biti ni priblizan pozer kao on buduci da je posvetio ogromnu kolicinu energije prema tom aspektu bb...uz to, poneko se rodi sa urodjenijim osjecajem i talentom. Nekog pozing ispunjava, pozing Kevina Levrona ti jasno pokaze nekog ko je spoj talenta i rada na tom polju..ali pristojan skolski pozing u liniji moguc je za svakog.
Stavka koju ne ucis samu po sebi, a spada u prezentaciju, jeste samopouzdanje na bini. Imao sam slucaj da nekog saljem kod instruktorke poziranja, nauci se lijepo sve, dodje do izlaska i prva stvar koju neko uradi...pogleda u pod.... ne u sudije... prezentuje totalnu nesigurnost i manjak samopouzdanja...
Youtube tutoriali, jasno objasnjavaju sustinu.
Video dokumentovanje vlastitog pozinga na makar nedeljnom nivou. Nekad je dovoljno da se snimis i da sam uocis greske, tako da svakim narednim snimanjem pravis ispravke.

Comments

Popular posts from this blog

Genetika